NaslovnaINFOLETOSPIROZA KOD PASA

LETOSPIROZA KOD PASA

Leptospiroza je akutna, zarazna bolest izazvana bekterijom iz roda Leptospira, poznata i pod nazivom tifus pasa. Najčešće se javlja od proleća do jeseni i to u dolinama većih reka.

Uzrok

Postoje dve vrste bakterije iz roda Leptospira, a patogena vrsta ima oko 200 stereotipova, od kojih su L. icterohaemorrhagiae i L. canicola najčešći uzročnici oboljenja kod pasa. S obzirom da se radi o zoonozi (bolest koja se može preneti sa čoveka na psa i obrnuto), načini infekcije i kod ljudi i životinja su identični. Bakterija se najčešće prenosi kontaktom sa kontaminiranom zemljom, vodom ili urinom, a može se preneti i preko uhvaćenih zaraženih miševa i pacova, kao i drugih predmeta. Kod pasa se takođe može preneti i međusobnim njuškanjem, ali i parenjem i transplacentarno. Kako je Leptospiroza raširena po čitavom svetu, pas može oboleti od ove bolesti i bez vidljivih simptoma i onda izlučivati uzročnike i do dve godine nakon infekcije, a najugroženiji su nevakcinisani psi, ali i lovni psi, koji dolaze u kontakt sa golodarima.

Simptomi

O podmuklosti bolesti svedoči i podatak da nakon što ozdrave, u životinjama mogu ostati kliconoše u mokraći, a razlog je taj što se bakterije nasele u bubrezima, gde se i razmnožavaju. Bolest može nastati za 7 do 20 dana od infekcije, a sam tok bolesti je jako brz. Klinički simptomi bolesti mogu biti različiti i nespecifični, nekada mogu i da izostanu. Najčešći prvi simptomi obuhvataju nedostatak apetita, drhtavicu, povraćanje i dijareju, praćeni temperaturom, koja izaziva i žuticu, a javljaju se od 4. do 12. dana od dana infekcije. U početku pojave simptoma, pas mokri u velikim količinama, temperatura može naglo da opadne, pa se javlja dehidratacija, koju prati pojačana žeđ. Napredak bolesti je praćen otežanim disanjem, krvavom dijarejom, povraćanjem, a mokrenje je se svodi na minimum, dok ne dođe do prestanka mokrenja, a to se dešava neposredno pre uginuća. Kod pasa koji prežive infekciju, funkcija bubrega se vraća u normalu za 2 do 3 nedelje ili ostane posledica u vidu hronične kompenzatorne poliurije (izlučivanje mokraće u većoj količini od normalne u toku 24 sata).

Dijagnoza, lečenje i prevencija

Zbog nespecifičnih simptoma, koji se javljaju prilikom infekcije leptospirozom, definitivnu dijagnozu postavlja veterinar, a nju će bazirati na osnovu kliničkih simptoma kao i laboratorijskih i seroloških nalaza. Pas se uspešno može lečiti pomoću hiperimunog seruma i antibioticima (kako bi se sprečile sekundarne infekcije), ali i infuzijama kako bi se nadoknadio gubitak tečnosti i elektrolita. U raniom stadijumu bolesti, antibiotska terapija je efikasna i skraćuje tok bolesti, što smanjuje obim oštećenja jetre i bubrega. Kod zapuštenih slučajeva terapija je kompleksnija, a lečenje dugotrajno sa neizvesnom prognozom. Pse sa navedenim simptomima treba odmah odvesti veterinaru i započeti lečenje.

Zbog ozbiljnosti oboljenja, preporučuje se redovna vakcinacija pasa, koja može smanjiti broj kliničkih slučajeva, iako ne može sprečiti da se bakterija nastani u bubrezima psa i izlučuje preko urina. Zato se vakcina, kao preventiva, kombinuje sa drugim merama prevencije, kao što su deratizacija, isušivanje i kontrola nehigijenskih naselja. Takođe, psima ne treba dozvoljavatii da piju vodu iz močvara i bara, a hranu treba držati van pristupa glodarima. Kako je vakcinacija najbolja zaštita od ovih bakterija, prva vakcina se daje štencima do 8. nedelje starosti, a revakcinaciju je potrebno obavljati na svakih godinu dana, kao i kod ostalalih zaraznih bolesti pasa.

Izvor: markovic.hr, vetnovak.com, petface.net

Pročitajte još: INFO

Prethodni tekst
Sledeći tekst

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Najnovije

TAMANSKI PAS – TAMASKAN

KURILSKA MAČKA

poslednji komentari