SRPSKI ŽUTI GONIČ – karakter, osobine, lovne sposobnosti i sve što treba da znate
Naziv rase: SRPSKI ŽUTI GONIČ
Originalni naziv rase: SRPSKI ŽUTI GONIČ
Br. standarda: /
POREKLO: Srbija
UPOTREBA: Istrajan i odličan gonič
FCI – KLASIFIKACIJA:
Grupa VI – goniči, tragači po krvi i srodne rase
Sekcija 1 – goniči
Podsekcija 1.2 – goniči srednjeg rasta
Sa radnim ispitom
KRATAK ISTORIJSKI OPIS
Srpski žuti gonič razvijao se paralelno sa ostalim goničima na Balkanu. Prvi put je predstavljen na Drugoj republikanskoj izložbi pasa u Beogradu 18. septembra 1949. godine pod nazivom „Balkanski žuti zečar“, gde su bila prijavljena 23 psa.
Na Prvoj međunarodnoj izložbi pasa svih rasa u Beogradu 1952. godine pojavljuje se pod nazivom „Balkanski žuti gonič“.
Iako tada nije standardizovan, rasa je nastavila da se uzgaja među lovcima. Na inicijativu međunarodnog kinološkog sudije Radovana Vujića, Kinološki savez Srbije je 9. oktobra 2008. godine otvorio rodovnu knjigu i time započeo proces obnove i očuvanja rase.
OPŠTI IZGLED
Snažan pas srednje veličine, izdržljiv i dobro građen, živahnog temperamenta i izražene radne sposobnosti.
VAŽNE PROPORCIJE
- Dužina tela veća od visine grebena za oko 10%
- Dubina grudi iznosi oko 50% visine grebena
- Dužina glave iznosi oko 45% visine grebena
PONAŠANJE / TEMPERAMENT
Privržen, plemenit, živahan i pouzdan gonič. Odlikuje ga izuzetna upornost u radu i dobra saradnja sa vodičem.
GLAVA
Lobanjska regija
Lobanja duguljasta i uska, blago zaobljena. Čeona brazda izražena, potiljna kvrga slabo razvijena. Nadočni lukovi slabo izraženi.
Stop: blago izražen
Lična regija
Nos: dobro razvijen, tamno pigmentisan, poželjno crn
Njuška: klinasta, nešto kraća od lobanje, ravne gornje linije
Usne: srednje razvijene, dobro priležuće, tamno pigmentisane
Vilice / zubi: snažne vilice, pravilno makazasto zubalo; dozvoljeno klještasto
Obrazi: ravni, bez viška kože
Oči: srednje velike, ovalne, blago koso postavljene, tamne
Uši: srednje duge, viseće, uz obraze, blago zaobljenog vrha
VRAT
Snažan, približno iste dužine kao glava, blago zaobljen, dobro mišićav.
TELO
Blago izduženo, snažno i mišićavo.
Gornja linija: ravna
Greben: blago izražen
Leđa: ravna, snažna
Slabine: mišićave
Sapi: blago kose, široke i jake
Grudi: duboke, dobro razvijene
Donja linija: stomak blago prikupljen
REP
Srednje visoko usađen, snažan u korenu, sužava se ka vrhu. Dopire do skočnog zgloba, blago povijen.
EKSTREMITETI
Prednje noge
Snažne, pravilnih stavova, paralelne. Dobro razvijene muskulature i jakih kostiju.
Zadnje noge
Snažne, mišićave i pravilno uglovane. Stabilne i čvrste.
Šape: ovalne, sa snažnim i prikupljenim prstima
HOD / KRETANJE
Pravilno i energično kretanje, sa dobrim iskorakom prednjih i snažnim potiskom zadnjih nogu.
KOŽA
Elastična, srednje debljine, dobro prileže uz telo.
KRZNO
Dlaka: kratka, gusta, sjajna, sa razvijenom podlakom
Boja:
Pšenično žuta u svetlijim ili tamnijim nijansama, do jelenje boje.
Dozvoljene su male bele oznake na grudima i prstima, ali se prednost daje psima bez belina.
VELIČINA I TEŽINA
Visina u grebenu:
- mužjaci: 46–56 cm
- ženke: 44–54 cm
Težina:
- mužjaci: oko 22 kg
- ženke: oko 19 kg
GREŠKE
Svako odstupanje od navedenih karakteristika smatra se manom, u zavisnosti od stepena izraženosti.
TEŠKE GREŠKE
- previše uska ili široka lobanja
- višak kože
- nepravilno nošen rep
- preduga ili prekratka dlaka
- izražene bele oznake
DISKVALIFIKACIONE GREŠKE
- agresivnost ili izrazita plašljivost
- anatomske anomalije
- predgriz ili podgriz
- nedostatak većeg broja zuba
- netipičan izgled
- nedozvoljene boje
- izražene bele oznake van standarda
NAPOMENA
Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa potpuno spuštena u skrotum.
Za uzgoj se koriste isključivo zdravi i tipični primerci.
Srpski žuti gonič često se poredi sa srpskim trobojnim goničem, sa kojim deli slične radne sposobnosti.
